Povratnik u Domovinu: Stjepan Lucić

www.hkm-frauenfeld.ch

Stjepan se rodio u Zagrađu kod Požege 1955. u obitelji Matije i Marije r. Mostarkić, koji su imali šestero djece. Svi su danas živi. 

Školovao se u Pleternici i Požegi. Radio je u Ljevaonici u Požegi do odlaska u vojsku, 1974., a zatim u Zagrebu, u ZET-u, odakle je 1978. došao u Švicarsku. Tu je sreo svoju Sanju. Vjenčali su se 1980. i u braku dobili četvero djece: Brigitu, Matiju, Katarinu i Antuna. Svi su rođeni u Švicarskoj, a dok su išli u školu, Sanja je s njima provela osam godina u Hrvatskoj. Stjepan je za to vrijeme radio u Švicarskoj i život mu se odvijao na relaciji Schaffhausen – Požega. Sada troje njihove djece žive u Hrvatskoj. Do sada imaju šestero unučadi.

Stjepan je bio član KUD-aFalaod 1979. i član Dinamaiz Schaffhausena, a vatrogasac je od 1986. Uvijek je bio na raspolaganju misijskoj zajednici. Na hodočašćima je rado nosio križ, misijsku zastavu i razglas. Bio je jednostavno tu, na usluzi, a 62 puta darovao je krv.

Stjepan je uvijek raspoložen, veseo i spreman za šalu, vrlo često i na svoj račun. Poznate su mnoge šaljive zgode s njim. Nikada se ne ljuti i rado pomiruje zavađene jer uvijek želi stvoriti dobro raspoloženje među ljudima. Neki mu predbacuju da je dosadan, ali on nipošto nije takav; dosadni su oni koji se ljute i svađaju, koji su napeti, mrzovoljni, nedruštveni, sebični…

Stjepan je sebe razdavao bližnjima na razne načine, a ipak se sav vraća u Hrvatsku. Toliko je davao sebe, a nije osiromašio niti se smanjio. Naprotiv, postao je gorostas dobrote, uslužnosti, prijateljstva i darežljivosti. Stjepan je bio i ostao motiv, motor, poticaj, primjer.

Ivan Mažuranić pjeva: 

Nije visok, tko na visu stoji, nit je velik, tko se velik rodi,

već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine,

a velik je, tko se malen rodi, al’ kad pane, golem grob mu treba.

Stjepan nije pao i ne treba mu grob, ali odlazi od nas i ostavlja veliku prazninu poput groba. Zov Domovine je jak, a Stjepan ga čuje i slijedi. Želimo mu puno lijepih trenutaka u Domovini. Znamo da nas neće zaboraviti i da ćemo opet imati priliku susretati ga ovdje, u Švicarskoj. Bit će nam radost i veselje, kao i uvijek do sada.